x

Mala crna ptica ne može bez neba. Letjet će do smrti.


Ivica Smolec

Ne budi mi drug

Ispovijest man-glupa

U OVOJ MOJOJ OAZI:

 

Tko sam? Što sam? Ja sam...


Poezija, proza, nazori

Volim ju, mislim

Moja osobna jesen

2014. u državi Hrvatskoj

Sjevernjak jutarnji

Vjenčanje

Ne budi mi drug

Zadnje pismo kumu,
             bivšem prijatelju


Volio sam život


Svjetlije stranice

Velika Gorica

Natalija Cajić

Vicevi

 



DRUGE MOJE OAZE:

 

Tu pijem kavu u papučama

Crna ptica

Ivica i prijatelji

Knjižica "Pjesme iz daljine"

Saved Memories

Udruga umjetnika "Spark"

Moji videi na YouTube

GOOGLE+


NEMA ME NA FACEBOOKU!

NEMA ME NA TWITTERU!

NEMA ME NA LINKEDINU!



EVO ME MALO I OVDJE

 

Hrvatski glas Berlin


Na stranicama
"Pjesnici Ane Horvat"

knjižica ljubavne poezije
"Vrijeme kopčanja"



Ivica Smolec, 'Vrijeme kopčanja' - 'Pjesnici Ane Horvat'



RAZNE ČVRČKICE

 

Ispravan CSS prema W3C smjernicama!

 


 

StatCounter

 


 

Ne budi mi drug


Užasno sam glup. Nažalost. Izgleda da sam se takav rodio jer bi me inače okolina, društvo, uspjeli pomalo naučiti kako se treba ponašati, kako treba živjeti. Neki se čak čude kako sam uspio tako dugo preživjeti. Ponekad me to ljuti a ponekad, začudo, osjećam neku vrstu ponosa na svoju glupost. Dokaz više.

Neki mi kažu da je žalosno što do svoje pedeset sedme godine nisam ništa naučio. Neki ne kažu ništa ali mi se smiju iza leđa. Znam to, uvjerio sam se dva-tri puta, kad sam se naglo, neočekivano, okrenuo.

Moja žena, kako je i red (držim se bontona), spava s moje desne strane. Kad ležimo na leđima i žmirimo u strop, mislim. Zbunjivalo me godinama kako joj uspijeva uvijek ustati na lijevu nogu. Kopkalo me to toliko da sam jučer napravio jednostavan pokus (u nekom kompliciranijem pokusu bih se izgubio). Legao sam na njenu stranu kreveta, odležao dvije-tri minute da se skoncentriram, ziher je ziher, zatim ustao u sjedeći položaj i pokušao dosegnuti pod najprije lijevom, a zatim desnom nogom. Uspjelo je! Doduše, potrebno je dosta koncentracije da se ne pogriješi, zato vjerujem da ona, prije ustajanja, jedno vrijeme još leži budna na leđima dok se dovoljno ne sabere. Nakon toga cijeli sam dan bio mrzovoljan i užasno svadljiv, to je istina, umjesto da budem zadovoljan i ponosan što mi je pokus uspio. Sad ju, pomalo, shvaćam, ali neću više nikada raditi pokuse ni bilo kakve poslove za pametne.

Mane su mi mnogobrojne i vrlo različite. Znam da su to mane a ne vrline jer živciraju ili nasmijavaju druge ljude, kako koga.

A ne mogu si pomoći! Na primjer, osjećam golemu tugu kad vidim psetance, mješanca uličnog vulgaris domesticus, izmrcvareno, ranjavo i psihički toliko traumatizirano da drhti zavučeno u kakav ugao i šuti da ne skrene na sebe pozornost. Jer se boji da će ga ona grupica obijesnih mladih neljudi (ja, ovako glup, ponekad ih nazovem bešćutnim zlotvorima) još mučiti ako ga nađu. Pobjegne mi i koja suza pritom, i, ako ikako mogu, pokušam mu pomoći. Prolaznici me čudno gledaju, ne shvaćaju kako me takve sitnice mogu rastužiti, a poneki veći vjernik me prolazeći bijelo pogleda i prekriži se pritom. Kako i ne bi, pa i Isus je bio altruist a vidite (mislim, čitate i čujete, doduše, iz druge ruke) što mu se dogodilo. Opasno je, a ne samo glupo, biti takav.

Zna mi se dogoditi i da u tramvaju ustupim sjedalo nekome tko ga očito više treba, bio to mladi invalid, bakica koja se jedva drži na nogama kod kočenja ili na izgled zdrava mlada žena s djetetom u naručju. I nije ta glupost neki moj novi hir, ne, uporno ju ponavljam od doba kad sam bio tinejdžer, kao ovi što me sa drugih sjedala podsmješljivo promatraju dok se dižem. Znam da su umorni, nekoliko sati proveli su u školi ili gdje već, a ja se baš vraćam s fizikalne terapije koja traje samo dva sata i neizmjerno je zabavnija i lakša od sjedenja u školskoj klupi ili u kafiću.

Isto tako, bez ikakvog razloga često činim besplatno usluge drugima, i siromašnima i bogatima. Siromašnima zato što se iz nepoznatog razloga poistovjećujem s njima, a bogatima jer mislim da ih shvaćam pa ih zato žalim. Zaista, vjerujem da je teško svima koji ti učine uslugu to još i platiti. Može se dogoditi, uopće nije nemoguće, da svima plate a nekome ipak zaborave platiti ili uzvratiti protuuslugom i onda su u gadnom položaju jer bi se taj mogao rastužiti ili uvrijediti. Kako dalje živjeti sa spoznajom da su nekoga možda povrijedili?!

Ima još mnogo primjera u kojima moja glupost izlazi na vidjelo koliko god se ja trudio prikriti ju. Recite sami, kako je moguće ili kakvog smisla ima da netko ne mrzi? Da od svih popularnih fobija, kao što su ksenofobija, homofobija, agorafobija, bibliofobija i druge imam samo, rijetko zastupljenu, autofobiju? Da netko voli biljke, životinje, pa čak i ljude?! Ustvari, kao sveti Franjo, i sestrice vatru, vodu, zemlju, i ptice?! A ja nikako da usvojim još poneku fobiju!

Zbog čega vam to objašnjavam i gnjavim vas time?! Samo zato da me pokušate shvatiti i da se ne ljutite previše na mene kad nešto tako uprskam, nego da me radije ignorirate, zaobiđete, uz slijeganje ramenima, s razumijevanjem i oproštenjem, mrmljajući, recimo: "Tko je lud, ne budi mu drug!"

Uzalud mi je bilo što pokušati jer u mojoj glavi nema grudice onih ćelija predviđenih za skupljanje i čuvanje spoznaja o načinu ponašanja potrebnom za prikupljanje bogatstva, slave i moći. Ili barem za sreću, to jest, bešćutnost i egoizam s kojima se vjerojatno u paketu dobije i sreća. Psihijatri kažu da za mene ima nade. Da ću se možda jednog dana, ili čak uskoro, opametiti. Naravno da im ne vjerujem, pa njihov je posao da me održavaju u uvjerenju da mi je budućnost svijetla i da ću, evo, samo što nisam, kročiti u nju takvu. Kad bi mi se to i dogodilo, pitanje je bih li u tu svijetlu budućnost ušao kao podvojena ili raščetvorena osobnost.

Unatoč svemu, volim i ljude a ne samo životinje i biljke.

© Ivica Smolec, 19. rujna 2015.



Na početak stranice



Od 13. 10. 2012.   ▬   © Ivica Smolec   ▬   Zadnje uređivanje stranice 10. 2017.

Recitiram nekoliko svojih pjesama:

(Mnogo više ih možete čitati ili slušati na stranicama  www.ivica.info)

 



"Kako sam te volio!",
Radio Sljeme, 2010.
emisija "Razgovor s poezijom"

 



"Ne srdi se, Zagreb, na me!", Radio Martin, 2007.,
emisija "Igračka vjetrova"

 



"Pjevam za nas",
Radio Zelina, 2011.,
emisija "Zakaj ne?!"

 

 


 

CoffeeCup Software


je firma koja proizvodi software za dizajniranje web stranica. CoffeeCup - HTML and Web Design Software Prostor na serveru na kojem slažem ovaj site dali su mi  da koristim besplatno i bez ikakvih uvjeta.

 



OAZE ZA OKRIJEPU
U BESPUĆIMA WWW-a

 

Ana Horvat ― Poetry

Pjesnici Ane Horvat

Sonja Smolec

Poezija duše ― M. Marković

Milan Ilić ― pjesnik i književnik

Peacocks' Travels (in English)

Javorka Pangerčić

VG danas

 


Sadržaji imuni na mito

mutnih moćnika, poučni,

zabavni ili bolno istiniti,
bolni i istiniti:

radio gornji grad

Free Voice

Facebook - Ja Zmaj

Vedrana Rudan -
      - Kako umrijeti bez stresa


H―ALTER

Lupiga

POLITIKA

TRIS ― portal Šibenik

Autograf.hr

Prometej

politika plus

Oblog ― Andrija Puljiz
Portal Tačno.net
Portal ANALIZIRAJ.BA