Vjerenice mila, strpi se još malo,
sutra ću ti doći da vječno si moja.
Pa da me sveg prožme tvoja crna boja,
kad stisnuti, sretni, krenemo na žalo.

Znam, ti se još bojiš da ću te prevarit',
ostavit' te samu u crnini noći.
Smisao života da nezvan će doći,
neka dobra žena s kojom ću ostarit'.

Ma, ne boj se, draga, takve k'o ti nema!
Prsten ću ti sutra na prst crni stavit'.
U brak ćemo stupit' skokom u dubinu,

uzvanici-ribe s nama pir će slavit'.
Znam da žudiš za mnom, iako si nijema.
Od sutra ću s tobom dijeliti sudbinu.

Naš dom