x

Mala crna ptica ne može bez neba. Letjet će do smrti.


Ivica Smolec

Zadnje pismo kumu, bivšem prijatelju

U OVOJ MOJOJ OAZI:

 

Tko sam? Što sam? Ja sam...


Poezija, proza, nazori

Volim ju, mislim

Moja osobna jesen

2014. u državi Hrvatskoj

Sjevernjak jutarnji

Vjenčanje

Ne budi mi drug

Zadnje pismo kumu,
             bivšem prijatelju


Volio sam život


Svjetlije stranice

Velika Gorica

Natalija Cajić

Vicevi

 



DRUGE MOJE OAZE:

 

Tu pijem kavu u papučama

Crna ptica

Ivica i prijatelji

Knjižica "Pjesme iz daljine"

Saved Memories

Udruga umjetnika "Spark"

Moji videi na YouTube

GOOGLE+


NEMA ME NA FACEBOOKU!

NEMA ME NA TWITTERU!

NEMA ME NA LINKEDINU!



EVO ME MALO I OVDJE

 

Hrvatski glas Berlin


Na stranicama
"Pjesnici Ane Horvat"

knjižica ljubavne poezije
"Vrijeme kopčanja"



Ivica Smolec, 'Vrijeme kopčanja' - 'Pjesnici Ane Horvat'



RAZNE ČVRČKICE

 

Ispravan CSS prema W3C smjernicama!


 

StatCounter

 


 

Pelikan

Zadnje, neposlano, pismo kumu nakon četrdesetak godina prijateljevanja i oko trideset pet godina međusobnog kumovanja.


Bok, stari!


Znam, zadnje što si mi napisao bilo je da tvoju adresu skinem s popisa. Znam i da sad bjesniš što ti se ipak opet javljam. Čim dovršim pismo, poštovat ću tvoju želju, izbrisat ću i pokušati zaboraviti tvoju adresu i telefonske brojeve. I tebe, iako će to teže ići.

Ovo zadnje pismo moralo je biti napisano iako i nije baš sasvim posvećeno tebi. Pišem ga jer osjećam da to dugujem četrdesetku godina našeg prijateljevanja i tridesetku godina unakrsnog kumstva nas dvojice i naših obitelji. Dok ovo pišem, prisjećam se kako smo, tamo negdje, početkom sedamdesetih, markirali sa sata i proveli ga sunčajući se kraj Zdenca života, uvlačeći naizmjence dimove nažicane cigarete. Ionako su na tom satu učili ono što smo mi već znali pa smo zaradili samo blagu i neslanu jezikovu juhicu profesorice. Sjećam se tadašnjih naših odlazaka na čage, od Lapidarija, Varšavske, Big Bena, do Studentskog centra. A kasnije, upoznavanje s onima s kojima smo odlučili podijeliti ostatak života, oltare, njihove nabrekle trbuhe, kumčića i kumčicu u igri, izlete u prirodu s gitarom i roštiljem. Da bih to sve zaboravio, morao bih se riješiti i svjedoka, kao što su fotografije, čak i crno-bijeli negativi koji su kao dragocjenosti spremljeni u kutije u jednoj ladici.

Nikad nisam shvatio što se to s tobom dogodilo. Znam da vruć hladnom ne vjeruje ali - radilo se o nama! Zašto nisi mogao razumjeti i prihvatiti da sam u depresiji zbog izgubljenog zaposlenja, odustanka od pušenja i svih tih drugih razloga i da jednostavno neko vrijeme nisam bio za druženje uz pivo i kavu, za proslave ni rođendana ni bilo-što-dana, u veselom društvu sveučilišnih profesora koji nikad nisu i nikad neće imati briga s golom egzistencijom?

pro analysisJučer sam bio na pretragama, ma nije samo luda glava, i tijelo je bolesno. Ne znam za sigurno, ali, izgleda da su mi uzeli na analizu po epruvetu krvi, znoja, urina i suza. Srećom, svega sam imao dovoljno. Tek da spomenem, duša mi je zdrava.

Previše pišem, gnjavim, zar ne? To će me doći glave jednom. Bolje prođu oni koji više pričaju a manje pišu. Pa, ako i ne pročitaš sve ovo, nego podereš list zajedno s omotnicom, čim ti stigne, neće biti velike štete. Bolje ću se osjećati čim ga gurnem u sandučić.


Teško sam se naviknuo na to da te više nema. Ima te, naravno, ali ne u mom životu. No, ako tako mora biti, neka bude! Sam ne rušim most za sobom, čak ni ako je hrđav. Ali, ako ga načneš, udarit ću ga nogom i dovršiti posao.

Zbogom, prijatelju i kume!

Ivica Smolec, 27. travnja 2012.
(Gradska knjižnica Velika Gorica, 11. svibnja 2012.)




Šutnja

Šutnja se i tuga po njima prolijeva,
prijateljstva, kumstva, decenije briše.
"Ne piši mi više!", u poruci piše
nekoliko riječi distance i gnjeva.

A zima se igra, kaplju metkom prȁvi,
a vjetar se igra, u bič granu mijenja.
Snijegom zametene geste pomirenja
teškom čizmom gazi demon što jad slavi.

Proljeće, fikcija, ako se pojavi,
otopit će led i otkrit mrtve riječi.
Preko njih će neke nove vlati leći;
al' nikada više cvijeta u toj travi. 

Kumovi su bili, prijatelji stari.
Ideale satre vrijeme što sve kvari.

© Ivica Smolec, 3. siječnja 2009.
(zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)



Na početak stranice



Od 13. 10. 2012.   ▬   © Ivica Smolec   ▬   Zadnje uređivanje stranice 07. 2017.

Recitiram nekoliko svojih pjesama:

(Mnogo više ih možete čitati ili slušati na stranicama  www.ivica.info)

 



"Kako sam te volio!",
Radio Sljeme, 2010.
emisija "Razgovor s poezijom"

 



"Ne srdi se, Zagreb, na me!", Radio Martin, 2007.,
emisija "Igračka vjetrova"

 



"Pjevam za nas",
Radio Zelina, 2011.,
emisija "Zakaj ne?!"

 

 


 

CoffeeCup Software


je firma koja proizvodi software za dizajniranje web stranica. CoffeeCup - HTML and Web Design Software Prostor na serveru na kojem slažem ovaj site dali su mi  da koristim besplatno i bez ikakvih uvjeta.

 



OAZE ZA OKRIJEPU
U BESPUĆIMA WWW-a

 

Ana Horvat ― Poetry

Pjesnici Ane Horvat

Sonja Smolec

Poezija duše ― M. Marković

Milan Ilić ― pjesnik i književnik

Peacocks' Travels (in English)

Javorka Pangerčić

Jutro poezije

Diogen ― časopis za kulturu

VG danas

 


Sadržaji imuni na mito

mutnih moćnika, poučni,

zabavni ili bolno istiniti,
bolni i istiniti:

radio gornji grad

Free Voice

Facebook - Ja Zmaj

Vedrana Rudan -
      - Kako umrijeti bez stresa


H―ALTER

Lupiga

POLITIKA

TRIS ― portal Šibenik

autograf.hr

Prometej

politika plus

Oblog ― Andrija Puljiz
Portal Tačno.net